Svakodnevni govorni bosanski đudeoespanjol

Abstract

Jevreji imaju tri zvanična govorna jezika: ivrit, jidiš i đudeoespanjol. Đudeoespanjol (jevrejskošpanski) je jezik kojim govore Jevreji koji su svoju drugu domovinu našli u Španiji. Đudeoespanjol kojim su Jevreji govorili u toku skoro hiljadugodišnjeg boravka u Španiji, hispanolozi su naknadno nazvali ladino. Ovaj naziv se povezuje sa pronađenim prevodima i transkripcijama jevrejskih liturgijskih tekstova s hebrejskog jezika i hebrejskog pisma - na đudeoespanjol i ladino, tj. latinsko pismo. Ovi tekstovi datirani su krajem prvog milenijuma naše ere. Njihova naknadna transkripcija sa latinskog pisma na raši pismo, izvršena je nekoliko vijekova kasnije. Ladino je imao kao osnovu španski jezik u nastajanju sa mnogo jasnije izraženim tragovima latinskog jezika, sa znatno više hebraizama i aramita i sa jako mnogo arapskih riječi.

Jews have three official spoken languages: Hebrew, Yiddish, and Judeo-Spanish. Judeo-Spanish (Jewish-Spanish) is a language spoken by Jews who found their second homeland in Spain. Ladino subsequently called the Judeo-Spanish spoken by Jews during his almost thousand-year stay in Spain. Hispanologists later named it Ladino. This name is associated with found translations and transcriptions of Hebrew liturgical texts from the Hebrew language and the Hebrew script - into Judeo-Spanish and Ladino, i.e. Latin script. These texts are dated to the end of the first millennium AD. Their subsequent transcription from the Latin script to the Rashi script was made centuries later. Ladino had as its basis the emerging Spanish language with much clearer traces of Latin, with considerably more Hebrew and Aramite and with many Arabic words.