Slikar Leon Koen (1859-1934)

Abstract

Leon Koen zauzima značajno mesto u srpskom slikarstvu. Ne samo zbog toga što je bio porodično vezan za Beograd i što potiče iz porodice koja se istakla svojim patriotskim opredeljenjem, nego i zbog slikarskih motiva kojima je povezan sa svojim nacionalnim centrom. On je to pokazivao na svojim slikama u kojima je, iako u tuđini, ilustrovao našu nacionalnu istoriju preko kompozicija kao što su "Đurađ Branković", "Usamljeni grobovi", "Otmica Srpkinja za turski harem". Slikarskim jezikom, on se potpuno uklapa u razvoj našeg novijeg slikarstva i čini prelaz od Đorđa Krstića ka Nadeždi Petrović.

Leon Cohen has a significant place in Serbian painting. Not only because of his family connections to Belgrade and their patriotic commitment but also because of the painting motives which was full of associations. He showed it in paintings in which, although abroad, illustrated our national history through compositions such as "Đurađ Branković", "Lonely Tombs", "Kidnapping a Serbian woman for a Turkish Harem". With a pictorial language, he fully fits into the development of our recent painting and makes the transition from Đorđe Krstić to Nadežda Petrović.