Synagogue in Sarajevo
Sinagoga u Sarajevu
Апстракт
U ove krajeve Jevreji se masovnije naseljavaju poslije izgona iz Španije 1492. godine. Prvi pisani trag o boravku Jevreja u Sarajevu potiče iz 1557. godine. To je zapis u „sidžilu“ sarajevskog šerijatskog suda iz te godine. Od tada pa do početka Drugog svjetskog rata broj Jevreja u Sarajevu se povećava, da bi koncem 1940. godine iznosio oko 11.500 duša. U Sarajevu su u to vrijeme djelovale: dvije jevrejske opštine (sefardska i aškenaska); pet sinagoga (četiri sefardske i jedna aškenaska); dvije osnovne i jedna srednja jevrejska škola; rabinski seminar (nadaleko poznat i priznat). Osim Sefarada (potomaka Jevreja prognanih iz Španije) u Sarajevu žive i aškenaski Jevreji, koji su u ove krajeve došli iz sjeverne i istočne Evrope. Broj Aškenaza u BiH znatno se povećava okupacijom Bosne od strane Austrougarske. Aškenazi nastanjeni u Sarajevu sastali su se 24. septembra 1879. godine i odlučili da osnuju svoju vjersku opštinu i sagrade hram, kao i da angažuju jednog hazana koji će biti predmol...itelj i obavljati službu po aškenaskom obredu. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine je u martu 1901. godine odobrila izdavanje građevinske dozvole za izgradnju hrama „Austro-ugarske izraelitske vjerske opštine u Sarajevu“.
Jews settled in these regions on a more massive scale after expulsion from Spain in 1942. The first written trace about the existence of Jews in Sarajevo comes from 1557. It is noted in the „Chronicle“ of the Sarajevo Islamic code (sharia) from the same year. From that time till the beginning of World War II, the number of Jews in Sarajevo increased constantly and by the end of 1940, there were about 11.500 Jews in Sarajevo. The following Jewish institutions were active at that time in Sarajevo: two Jewish Communities (Sephardic and Ashkenazi); five synagogues (four Sephardic and one Ashkenazi); two primary and one Jewish high schools; a rabbinical seminar (known and recognized by far). Besides Sephardim decedents of Jews expelled from Spain, Ashkenazi Jews also lived in Sarajevo. They came to these regions from Northern and Eastern Europe. The number of Ashkenazi in Bosnia and Herzegovina increased considerably when Austro-Hungary occupied Bosnia. On September 24, 1879, the representa...tives of the Ashkenazi living in Sarajevo gathered and made a decision to establish their own religious community and build their own synagogue, as well as to engage a chazan to perform service according to the Ashkenazi rite. In March 1901, the local Government of Bosnia and Herzegovina approved the issuance of the building permit to construct the synagogue of the „Austro-Hungarian Israelite religious Community in Sarajevo“.
Кључне речи:
sinagoga - Sarajevo / synagogue - SarajevoИзвор:
2002, 1-15Издавач:
- Sarajevo : Jevrejska opština Sarajevo
Колекције
Темат
Jevrejska groblja, sakralni i svetovni objekti [Jewish Cemeteries, Sacred and Secular Objects]TY - GEN PY - 2002 UR - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/2453 AB - U ove krajeve Jevreji se masovnije naseljavaju poslije izgona iz Španije 1492. godine. Prvi pisani trag o boravku Jevreja u Sarajevu potiče iz 1557. godine. To je zapis u „sidžilu“ sarajevskog šerijatskog suda iz te godine. Od tada pa do početka Drugog svjetskog rata broj Jevreja u Sarajevu se povećava, da bi koncem 1940. godine iznosio oko 11.500 duša. U Sarajevu su u to vrijeme djelovale: dvije jevrejske opštine (sefardska i aškenaska); pet sinagoga (četiri sefardske i jedna aškenaska); dvije osnovne i jedna srednja jevrejska škola; rabinski seminar (nadaleko poznat i priznat). Osim Sefarada (potomaka Jevreja prognanih iz Španije) u Sarajevu žive i aškenaski Jevreji, koji su u ove krajeve došli iz sjeverne i istočne Evrope. Broj Aškenaza u BiH znatno se povećava okupacijom Bosne od strane Austrougarske. Aškenazi nastanjeni u Sarajevu sastali su se 24. septembra 1879. godine i odlučili da osnuju svoju vjersku opštinu i sagrade hram, kao i da angažuju jednog hazana koji će biti predmolitelj i obavljati službu po aškenaskom obredu. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine je u martu 1901. godine odobrila izdavanje građevinske dozvole za izgradnju hrama „Austro-ugarske izraelitske vjerske opštine u Sarajevu“. AB - Jews settled in these regions on a more massive scale after expulsion from Spain in 1942. The first written trace about the existence of Jews in Sarajevo comes from 1557. It is noted in the „Chronicle“ of the Sarajevo Islamic code (sharia) from the same year. From that time till the beginning of World War II, the number of Jews in Sarajevo increased constantly and by the end of 1940, there were about 11.500 Jews in Sarajevo. The following Jewish institutions were active at that time in Sarajevo: two Jewish Communities (Sephardic and Ashkenazi); five synagogues (four Sephardic and one Ashkenazi); two primary and one Jewish high schools; a rabbinical seminar (known and recognized by far). Besides Sephardim decedents of Jews expelled from Spain, Ashkenazi Jews also lived in Sarajevo. They came to these regions from Northern and Eastern Europe. The number of Ashkenazi in Bosnia and Herzegovina increased considerably when Austro-Hungary occupied Bosnia. On September 24, 1879, the representatives of the Ashkenazi living in Sarajevo gathered and made a decision to establish their own religious community and build their own synagogue, as well as to engage a chazan to perform service according to the Ashkenazi rite. In March 1901, the local Government of Bosnia and Herzegovina approved the issuance of the building permit to construct the synagogue of the „Austro-Hungarian Israelite religious Community in Sarajevo“. PB - Sarajevo : Jevrejska opština Sarajevo T1 - Synagogue in Sarajevo T1 - Sinagoga u Sarajevu SP - 1 EP - 15 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2453 ER -
@misc{ year = "2002", abstract = "U ove krajeve Jevreji se masovnije naseljavaju poslije izgona iz Španije 1492. godine. Prvi pisani trag o boravku Jevreja u Sarajevu potiče iz 1557. godine. To je zapis u „sidžilu“ sarajevskog šerijatskog suda iz te godine. Od tada pa do početka Drugog svjetskog rata broj Jevreja u Sarajevu se povećava, da bi koncem 1940. godine iznosio oko 11.500 duša. U Sarajevu su u to vrijeme djelovale: dvije jevrejske opštine (sefardska i aškenaska); pet sinagoga (četiri sefardske i jedna aškenaska); dvije osnovne i jedna srednja jevrejska škola; rabinski seminar (nadaleko poznat i priznat). Osim Sefarada (potomaka Jevreja prognanih iz Španije) u Sarajevu žive i aškenaski Jevreji, koji su u ove krajeve došli iz sjeverne i istočne Evrope. Broj Aškenaza u BiH znatno se povećava okupacijom Bosne od strane Austrougarske. Aškenazi nastanjeni u Sarajevu sastali su se 24. septembra 1879. godine i odlučili da osnuju svoju vjersku opštinu i sagrade hram, kao i da angažuju jednog hazana koji će biti predmolitelj i obavljati službu po aškenaskom obredu. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine je u martu 1901. godine odobrila izdavanje građevinske dozvole za izgradnju hrama „Austro-ugarske izraelitske vjerske opštine u Sarajevu“., Jews settled in these regions on a more massive scale after expulsion from Spain in 1942. The first written trace about the existence of Jews in Sarajevo comes from 1557. It is noted in the „Chronicle“ of the Sarajevo Islamic code (sharia) from the same year. From that time till the beginning of World War II, the number of Jews in Sarajevo increased constantly and by the end of 1940, there were about 11.500 Jews in Sarajevo. The following Jewish institutions were active at that time in Sarajevo: two Jewish Communities (Sephardic and Ashkenazi); five synagogues (four Sephardic and one Ashkenazi); two primary and one Jewish high schools; a rabbinical seminar (known and recognized by far). Besides Sephardim decedents of Jews expelled from Spain, Ashkenazi Jews also lived in Sarajevo. They came to these regions from Northern and Eastern Europe. The number of Ashkenazi in Bosnia and Herzegovina increased considerably when Austro-Hungary occupied Bosnia. On September 24, 1879, the representatives of the Ashkenazi living in Sarajevo gathered and made a decision to establish their own religious community and build their own synagogue, as well as to engage a chazan to perform service according to the Ashkenazi rite. In March 1901, the local Government of Bosnia and Herzegovina approved the issuance of the building permit to construct the synagogue of the „Austro-Hungarian Israelite religious Community in Sarajevo“.", publisher = "Sarajevo : Jevrejska opština Sarajevo", title = "Synagogue in Sarajevo, Sinagoga u Sarajevu", pages = "1-15", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2453" }
(2002). Synagogue in Sarajevo. Sarajevo : Jevrejska opština Sarajevo., 1-15. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2453
Synagogue in Sarajevo. 2002;:1-15. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2453 .
"Synagogue in Sarajevo" (2002):1-15, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2453 .