Hagada: kaža za Pashu

Abstract

Pasha je veoma star praznik. Ne zna se tačno ni njegov vek niti šta se tačno praznovalo pod njegovim imenom. U prastara vremena, kada su se Habiru tek nastanili u Kanaanu, još davno pre nego što je praotac Jaakov sišao u Misir svome sinu Josifu, bio je to možda Praznik ječma, neka vrsta Praznika žetve, možda Nova godina, Praznik proleća. Prema Tori, prema verovanju i predanju baš na taj dan, na Pashu, započeo je Mojsijem predvođen izlazak Jevreja, potomaka Jaakovljevih, iz misirskog ropstva u slobodu, u Obećanu zemlju. Stoga se kasnije, a zasigurno već u vreme sužanjstva u Vavilonu, u jevrejskoj tradiciji ustalilo da se svake godine na Pashu treba podsećati na dobrotu Boga Jedinoga, Boga koji je izabrao svoj narod medu narodima, izveo ga iz Misira i doveo u Zemlju. Zato se uveče, uoči Pashe, na Erev-Pesah, drži praznična večera, Seder večera i kazuje se Kaža za Pashu. U svim drugim prevodima Hagade koje smo mogli da konsultujemo (nemački, engleski, francuski, mađarski), hebrejski tekst uglavnom i nije u pravom smislu prevođen: prepričavan je, tumačen, objašnjavan i pojašnjavan. Za razliku od toga, u našem radu potrudili smo se da se doslovno držimo izvornog hebrejskog teksta, s njegovom tek nagoveštenom interpunkcijom, s karakteristikom da hebrejski ne poznaje ni pomoćni glagol “biti” niti veliko slovo. Čitajući pažljivo tekst, razumeli smo i došli do zaključka da je hebrejski jezik Hagade, iako tu i tamo “pomognut” rečima aramejskog, iskonski jezik, ogoljen i sirov, ali jasan i precizan, podoban da bez tumačenja izrazi svaku misao. Tako smo hebrejski tekst Hagade preveli duhom tog jezika - onako kako je zapisan.

In all other translations of the Haggadah that we could consult (German, English, French, Hungarian), the Hebrew text was generally not translated in the true sense: it was recounted, interpreted, explained and clarified. In contrast to that, in our work, we tried to stick literally to the original Hebrew text, with it only hinting at punctuation, with the characteristic that Hebrew knows neither the auxiliary verb "to be" nor a capital letter. Reading the text carefully, we understood and concluded that the Hebrew language of the Haggadah, although here and there "helped" by Aramaic words, is a primordial language, bare and raw, but clear and precise, capable of expressing every thought without interpretation. So we translated the Hebrew text of the Haggadah in the spirit of that language - the way it was written.