Židovi i Nijemci u Srijemu do 1918. godine

Abstract

Oslobođenjem Slavonije od osmanske vlasti i odlaskom njezina islamskog stanovništva, Slavonija (s time i Srijem) ostali su gotovo pusta zemlja. Prvi novodoseljeni tuđinci bili su Srbi, koji stižu u Srijemsku županiju već 1690. godine, neposredno nakon povlačenja austrijske vojske iz Srbije i Beograda. Drugi seobni val u Srijem stiže iz Bosne nakon povlačenja princa Eugena Savojskog iz Sarajeva i Bosne 1697. godine. Na poziv slavonske vlastele, Dvorske kancelarije i Komore, odazivlju se i Nijemci. Time započinje val doseljavanja Nijemaca u Srijem koji će s više ili manje intenziteta trajati do početaka 20. stoljeća kada se stabilizira na stanju koje će se održati sve do Drugog svjetskog rata. Osobito imigraciju Nijemaca u Srijem poticali su velikaši Srijemske županije: Eltz, Khuen, Kotek, Pejačević i drugi. U Srijemu su njemačke naseobine bile raspoređene tako da ih je većina bila u istočnom dijelu oko Zemuna, Nove Pazove i Inđije i u zapadnom dijelu oko Rume, Mitrovice, Vukovara i Vinkovaca. Židovi kao druga manjinska useljenička grupacija počinju se doseljavati tek krajem 18. i početkom 19. stoljeća, iako su u Srijemu kao prolazni trgovci zabilježeni već u 17. i cijelo 18. stoljeće. Tijekom 19. stoljeća Židovi će u Srijemu osnovati zajednice u svim većim mjestima Dalju (1862. ili 1864.), Erdeviku (nakon 1873., vjerojatno 1885.), Iloku (dvije općine 1852.: ašekanska i ortodoksna), Mitrovici (oko 1870., a pravila odobrena tek 1896.), Rumi (1877.?), Vinkovcima (1873./1874.), Zemunu (najstarija općina, dvije općine aškenaska i ortodoksna) i Vukovaru (1832. ili 1837. tri općine: aškenska, sefardska i ortodoksna), a i naseljavati će cijeli Srijem. Ove dvije grupacije Nijemci i Židovi s jedne strane vrlo su vrlo slične, jer su u većini slučajeva govorile istim jezikom, njemačkim, što je dovodilo do toga da su Židovi često smatrani Nijemcima, a Nijemci Židovima, a i imali su i jedni i drugi njemačka prezimena, pa se ni u tome nije pravila velika razlika među njima (npr. Hermana ima i Nijemaca i Židova). S druge strane su u mnogočemu različiti, počevši od položaja u društvu, kulture, vjere i odnosa prema njima. Dok jedni (Nijemci) vrlo brzo prerastaju u elitu, drugi (Židovi) su do 1873. na margini društva, jer su u odnosu na ostale, s time i na Nijemce neravnopravni i tek nakon zadobivanja ravnopravnosti započinje njihov uspon u društvu. Danas i jednih i drugih u Srijemu gotovo da nema, dok su Židovi u potpunosti nestali, Nijemaca i Austrijanaca još ima oko 200 pripadnika.

With the liberation of Slavonia from Ottoman rule and the leaving of its Islamic population, Slavonia (and Srijem) had left an almost deserted land. The first newly settled foreigners were Serbs, who came to Srijem County as early as 1690, immediately after the withdrawal of the Austrian army from Serbia and Belgrade. The second wave of migration to Srijem came from Bosnia after the withdrawal of Prince Eugene of Savoy from Sarajevo and Bosnia in 1697. The Germans also responded to the invitation of the Slavonic rulers, the Palace Chancellery and the Chamber. This marks the beginning of a wave of German immigration to Srijem, which will continue with more or less intensity until the beginning of the 20th century when it stabilizes at a state that will last until the Second World War. Jews, as another minority immigrant group, began to immigrate only at the end of the 18th and the beginning of the 19th century, although they were recorded in Srijem as transient traders already in the 17th and throughout the 18th century. During the 19th century, Jews in Srijem will establish communities in all major towns.