Rebeka u nutrini duše

Abstract

Rebekina priča ispričana je njenim unutarnjim glasom, "crnim ognjem na bijeli oganj", onako kako je ispisana mistična Tora, jer svaki je čovjek jedna Tora za sebe, jedna zasebna istina. A taj put vodi iz vanjskog prema sebi od svijeta do pojedinačnog. Uzbudljivi prizori iz "Rebeke u nutrini duše“, ispunjeni su jakom emocijom, uzbudljivi su zato što im vjerujemo i što znamo da su se ne samo mogli dogoditi, nego da su se zaista i dogodili (Filip David). Odlučivši se za ispisivanje unutarnjeg svijeta Jasminka Domaš se istovremeno odlučila ispričati priču koja nije omeđena vremenom i mjestom. Povijest o Rebeki je zapis koji se odnosi na historijske trenutke, prošle i - prošlost - buduće u kojima je dovoljno biti prividno različit da bi se ljudsko biće pretvorilo u žrtvu. Istodobno, to je i zapis o vjeri u ljubav, o nadi da će, poslije svega, dobrota prevladati na vagi duše, o uvjerenju da je riječ ipak glasnija od krika (David Albahari).