Jewish Digital Library
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   Jewish Digital Library
  • Jevrejske porodice i pojedinci [Jewish Families and Persons]
  • Lične i porodične priče [Personal and family stories]
  • View Item
  •   Jewish Digital Library
  • Jevrejske porodice i pojedinci [Jewish Families and Persons]
  • Lične i porodične priče [Personal and family stories]
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Iz svedočenja streljanog "munkaša" Vilima

From the testimony of shot "munkás" Vilim

Thumbnail
2020
full text (218.9Kb)
Authors
Todorović, Vladimir
Other (Draft)
,
Vladimir Todorović
Metadata
Show full item record
Abstract
Nemica Johana Koh, rođena u Bačkoj 1932, sećala se 2014. jutra kad je s majkom i sestrom, zapregom, bežala iz okoline Crvenke s drugim folksdojčerima. Nedaleko od te kolone, mučeći se, išle su na stotine Jevreja, logoraša iz Bora. Ili ih je, možda, hiljadu, dve, tri terano ko zna kud. Kohovu najviše proganjaju dve slike. Iznemoglog mladića kome stražar puca u vrat i livade sa četrdesetak Jevreja nateranih da kleče. I njih su pobili! Priča koja prethodi toj noći odnosi se na Vilima Potasmana koji je, do okupacije, bio nastavnik matematike. Živeo je u Subotici, s majkom i ocem i dobro i manje dobro, uglavnom njih dvojica radeći po čitav dan. Deo Potasmanovog životopisa, do okupacije, bio je manje-više jednak kao drugih tamošnjih Jevreja ili sličan u najvećoj meri. Kada su stvari krenule onako kako se nikad nije mislilo da mogu krenuti, Potasman je, zajedno s tolikima interniran u "munkaše" (vojni obveznik manjinske narodnosti pod Mađarskom za vreme Drugog svetskog rata mobilisan u radne... odrede (kome se nije poveravalo oružje). Srećom, nisu ga oterali u Ukrajinu ili prema kakvom drugom stratištu. Najpre je služio Hortijevoj monarhiji u Hodmezevašarhelju, posle u Segedinu. Umiralo se i tamo, slučajem ili… čemu pojedinosti, znate već kako, ali se umiralo oko Vilija. Uspelo mu je da se sačuva, pa se po dolasku kući lečio i donekle je prezdravio, da bi zajedno s ostalima, sebi sličnim, pokupljen i 1943. je dospeo do borskih rudnika...

Vilim Potasman, before the occupation, was a mathematics teacher. He lived in Subotica, with his mother and father. Part of Potasman's life, until the occupation, was more or less the same as other Jews there. When things went the way they never thought they could go, Potasman, along with so many others, was interned to the "munkas" (military obligee of a minority nationality under Hungary during the Second World War mobilized in work detachments (who were not entrusted with weapons). Fortunately, they didn't force him to Ukraine or some other place of execution. First, he served the Horti monarchy in Hódmezővásárhely, then in Szeged. People died there as well, but Vilim survived, and upon his arrival home he was treated and somewhat recovered so that together with the others, he was picked up and in 1943 sent to the mines of Bor...
Keywords:
Vilim Potasman / Holokaust / Holocaust / munkaš / Munkás
Source:
2020, 1-6
Publisher:
  • Novi Sad : Vladimir Todorović
[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2156
URI
https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/2156
Collections
  • Lične i porodične priče [Personal and family stories]
  • Holokaust u Jugoslaviji [Holocaust in Yugoslavia]
  • NLI 2
Topic
Jevrejske porodice i pojedinci [Jewish Families and Persons]
TY  - GEN
AU  - Todorović, Vladimir
PY  - 2020
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/2156
AB  - Nemica Johana Koh, rođena u Bačkoj 1932, sećala se 2014. jutra kad je s majkom i sestrom, zapregom, bežala iz okoline Crvenke s drugim folksdojčerima.  Nedaleko od te kolone, mučeći se, išle su na stotine Jevreja, logoraša iz Bora. Ili ih je, možda, hiljadu, dve, tri terano ko zna kud. Kohovu najviše proganjaju dve slike. Iznemoglog mladića kome stražar puca u vrat i livade sa četrdesetak Jevreja nateranih da kleče. I njih su pobili! Priča koja prethodi toj noći odnosi se na Vilima Potasmana koji je, do okupacije, bio nastavnik matematike. Živeo je u Subotici, s majkom i ocem i dobro i manje dobro, uglavnom njih dvojica radeći po čitav dan. Deo Potasmanovog životopisa, do okupacije, bio je manje-više jednak kao drugih tamošnjih Jevreja ili sličan u najvećoj meri. Kada su stvari krenule onako kako se nikad nije mislilo da mogu krenuti, Potasman je, zajedno s tolikima interniran u "munkaše" (vojni obveznik manjinske narodnosti pod Mađarskom za vreme Drugog svetskog rata mobilisan u radne odrede (kome se nije poveravalo oružje). Srećom, nisu ga oterali u Ukrajinu ili prema kakvom drugom stratištu. Najpre je služio Hortijevoj monarhiji u Hodmezevašarhelju, posle u Segedinu. Umiralo se i tamo, slučajem ili… čemu pojedinosti, znate već kako, ali se umiralo oko Vilija. Uspelo mu je da se sačuva, pa se po dolasku kući lečio i donekle je prezdravio, da bi zajedno s ostalima, sebi sličnim, pokupljen i 1943. je dospeo do borskih rudnika...
AB  - Vilim Potasman, before the occupation, was a mathematics teacher. He lived in Subotica, with his mother and father. Part of Potasman's life, until the occupation, was more or less the same as other Jews there. When things went the way they never thought they could go, Potasman, along with so many others, was interned to the "munkas" (military obligee of a minority nationality under Hungary during the Second World War mobilized in work detachments (who were not entrusted with weapons). Fortunately, they didn't force him to Ukraine or some other place of execution. First, he served the Horti monarchy in Hódmezővásárhely, then in Szeged. People died there as well, but Vilim survived, and upon his arrival home he was treated and somewhat recovered so that together with the others, he was picked up and in 1943 sent to the mines of Bor...
PB  - Novi Sad : Vladimir Todorović
T1  - Iz svedočenja streljanog "munkaša" Vilima
T1  - From the testimony of shot "munkás" Vilim
SP  - 1
EP  - 6
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2156
ER  - 
@misc{
author = "Todorović, Vladimir",
year = "2020",
abstract = "Nemica Johana Koh, rođena u Bačkoj 1932, sećala se 2014. jutra kad je s majkom i sestrom, zapregom, bežala iz okoline Crvenke s drugim folksdojčerima.  Nedaleko od te kolone, mučeći se, išle su na stotine Jevreja, logoraša iz Bora. Ili ih je, možda, hiljadu, dve, tri terano ko zna kud. Kohovu najviše proganjaju dve slike. Iznemoglog mladića kome stražar puca u vrat i livade sa četrdesetak Jevreja nateranih da kleče. I njih su pobili! Priča koja prethodi toj noći odnosi se na Vilima Potasmana koji je, do okupacije, bio nastavnik matematike. Živeo je u Subotici, s majkom i ocem i dobro i manje dobro, uglavnom njih dvojica radeći po čitav dan. Deo Potasmanovog životopisa, do okupacije, bio je manje-više jednak kao drugih tamošnjih Jevreja ili sličan u najvećoj meri. Kada su stvari krenule onako kako se nikad nije mislilo da mogu krenuti, Potasman je, zajedno s tolikima interniran u "munkaše" (vojni obveznik manjinske narodnosti pod Mađarskom za vreme Drugog svetskog rata mobilisan u radne odrede (kome se nije poveravalo oružje). Srećom, nisu ga oterali u Ukrajinu ili prema kakvom drugom stratištu. Najpre je služio Hortijevoj monarhiji u Hodmezevašarhelju, posle u Segedinu. Umiralo se i tamo, slučajem ili… čemu pojedinosti, znate već kako, ali se umiralo oko Vilija. Uspelo mu je da se sačuva, pa se po dolasku kući lečio i donekle je prezdravio, da bi zajedno s ostalima, sebi sličnim, pokupljen i 1943. je dospeo do borskih rudnika..., Vilim Potasman, before the occupation, was a mathematics teacher. He lived in Subotica, with his mother and father. Part of Potasman's life, until the occupation, was more or less the same as other Jews there. When things went the way they never thought they could go, Potasman, along with so many others, was interned to the "munkas" (military obligee of a minority nationality under Hungary during the Second World War mobilized in work detachments (who were not entrusted with weapons). Fortunately, they didn't force him to Ukraine or some other place of execution. First, he served the Horti monarchy in Hódmezővásárhely, then in Szeged. People died there as well, but Vilim survived, and upon his arrival home he was treated and somewhat recovered so that together with the others, he was picked up and in 1943 sent to the mines of Bor...",
publisher = "Novi Sad : Vladimir Todorović",
title = "Iz svedočenja streljanog "munkaša" Vilima, From the testimony of shot "munkás" Vilim",
pages = "1-6",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2156"
}
Todorović, V.. (2020). Iz svedočenja streljanog "munkaša" Vilima. 
Novi Sad : Vladimir Todorović., 1-6.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2156
Todorović V. Iz svedočenja streljanog "munkaša" Vilima. 2020;:1-6.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2156 .
Todorović, Vladimir, "Iz svedočenja streljanog "munkaša" Vilima" (2020):1-6,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2156 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About JDB | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceTopicsAuthorsTitlesKeywordsThis topicAuthorsTitlesKeywords

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About JDB | Send Feedback

OpenAIRERCUB