Jewish Digital Library
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   Jewish Digital Library
  • Jevrejska kultura, književnost, umetnost, običaji, tradicija, kuhinja [Jewish Culture, Literature, Art, Customs, Tradition, Cuisine]
  • Književnost [Literature]
  • View Item
  •   Jewish Digital Library
  • Jevrejska kultura, književnost, umetnost, običaji, tradicija, kuhinja [Jewish Culture, Literature, Art, Customs, Tradition, Cuisine]
  • Književnost [Literature]
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Barka i autopoetika: simboličke forme vode, plovila i putovanјa u "Starom zavetu" i u "Romanu o Londonu" Miloša Crnјanskog

Boat and autopoetics: the symbolic forms of water, vessels, and travel in the "Old testament"and in Miloš Crnjanski's "Novel about London"

Thumbnail
2021
full text (626.9Kb)
Authors
Nikolić, Časlav V.
Contributors
Bošković, Dragan
Nikolić, Časlav
Book part (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
Uz moralne implikacije, aktivne u pamćenju drugih drevnih naroda, priča o potopu tek u kulturi Jevreja dobija prirodnofilozofske, teološke i etnotehničke zaklјučke, jer njihovo razumevanje prirode, po Peteru Sloterdijku, okončava matrističku iluziju tvorevine i utvrđuje da je čovek ontološki naspraman nepouzdanoj, problematičnoj prirodi. Nojevo građenje barke, kao reakcija na gubitak tla, zasniva istoriju konstruktivizma, tehnološke svesti i zrelosti humanih bića. Prepoznata kao princip kompleksne istorije Izrailјa, barka nije samo „materijalna struktura” nego je i autopoetičko plovilo "Starog zaveta" - simbolička forma objava, saveza, putovanja, trauma, nade, spasenja. U velikoj priči „o opasnim pustolovinama izabranog naroda”, Avramova i Mojsijeva barka istorijski potenciraju i dramatizuju vrednost prve barke, jer posle potopa „biti Jevrejin značilo je trpeti pod imperijama, lavirati između imperija ili tražiti od imperija zaštitu, a nikad ne moći, niti poželeti, da sam izgradiš sops...tveno, jednako moćno carstvo” (Sloterdijk 2015: 242-243). Ako istoriju sveta sagledamo kao izveštaj o putovanju barke, onda su i naracija o lutanju naroda i brodolomnim sudbinama mnogih pojedinaca u "Romanu o Londonu" Miloša Crnjanskog, vizije nadolaska vode i potopa, a osobito figure barki, čunova, čamaca i brodova, kao nagoveštajni znakovi rešavanja sudbine humanog principa, neke od onih simboličkih formi preko kojih se može uočiti kako sebe iskazuje, specifikuje i razume poetika ove knjige i poetika srpske modernističke proze. U knjizi Crnjanskog problematizuje se „san o obali na koju se može pristati posle potopa” (Sloterdijk 2015: 249), pa preobražaj kopna u prostor plimne pretnje, sveta u okeansku pustoš, naša pitanja o principu barke, inherentnom romanu, pozicionira i u mišlјenje o ontologiji fikcionog grada.

One of the most known stories in "The Old Testament" is the story of the flood. That story represents the culture of the Jewish memory but is also present in traditions of other ancient nations. The narrative about the flood and Noah's ark has moral implications and philosophical, theological, and ethno-technical conclusions. After the flood, the ancient Jews were experiencing nature as a hostile phenomenon. Their way of understanding nature is different in relation to other nations. Their understanding of nature is the end of a matristic illusion about creation, and it assumes that humans are ontologically opposed to an unreliable, problematic nature. Noah built the ark as a reaction to losing ground. Just that action and that object make up the first moment of constructivism, technological consciousness, and the maturity of human beings. The ark is a principle of the complex history of Israel. It does not constitute only the material structure, but is also an autopoietic vessel of "T...he Old Testament": it is a symbolic form of revelations, alliances, travels, traumas, hopes, and salvations. "The Old Testament" is the story about the dangerous travels of one, chosen nation. To be Jewish meant suffering under empires, manoeuvring among empires, or seeking protection from empires, but never being able to build your own, equally powerful empire (Sloterdijk 2015: 242-243). In the "Novel about London" written by Miloš Crnjanski, I see the story about the Jewish complex of modern history. The wanderings of strangers, their shipwreck fates, the visions of the river Thames, the ocean and the flood above the city, and in particular the figures of arks, barges, boats, and ships - are some of the elements of the Jewish semiotics and ontology in literary fiction.

Keywords:
Jevreji - barka / voda / putovanje / grad / Jews - boat / water / travel / city
Source:
Srpski jezik, književnost, umetnost: zbornik radova sa XV međunarodnog naučnog skupa održanog na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu (30-31. X 2020). Knj. 2/2, Jevreji. Filološko-umetnički fakultet, 2021, 9-27
Publisher:
  • Kragujevac : Filološko-umetnički fakultet
Note:
  • Izdavanje ovog zbornika podržalo je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.
[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2117
URI
https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/2117
Collections
  • O jevrejskoj religiji i filozofiji [ About the Jewish Religion and Philosophy]
  • Književnost [Literature]
  • NLI 2
Topic
Jevrejska kultura, književnost, umetnost, običaji, tradicija, kuhinja [Jewish Culture, Literature, Art, Customs, Tradition, Cuisine]
TY  - CHAP
AU  - Nikolić, Časlav V.
PY  - 2021
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/2117
AB  - Uz moralne implikacije, aktivne u pamćenju drugih drevnih naroda, priča o potopu tek u kulturi Jevreja dobija prirodnofilozofske, teološke i etnotehničke zaklјučke, jer njihovo razumevanje prirode, po Peteru Sloterdijku, okončava matrističku iluziju tvorevine i utvrđuje da je čovek ontološki naspraman nepouzdanoj, problematičnoj prirodi. Nojevo građenje barke, kao reakcija na gubitak tla, zasniva istoriju konstruktivizma, tehnološke svesti i zrelosti humanih bića. Prepoznata kao princip kompleksne istorije Izrailјa, barka nije samo „materijalna struktura” nego je i autopoetičko plovilo "Starog zaveta" - simbolička forma objava, saveza, putovanja, trauma, nade, spasenja. U velikoj priči „o opasnim pustolovinama izabranog naroda”, Avramova i Mojsijeva barka istorijski potenciraju i dramatizuju vrednost prve barke, jer posle potopa „biti Jevrejin značilo je trpeti pod imperijama, lavirati između imperija ili tražiti od imperija zaštitu, a nikad ne moći, niti poželeti, da sam izgradiš sopstveno, jednako moćno carstvo” (Sloterdijk 2015: 242-243). Ako istoriju sveta sagledamo kao izveštaj o putovanju barke, onda su i naracija o lutanju naroda i brodolomnim sudbinama mnogih pojedinaca u "Romanu o Londonu" Miloša Crnjanskog, vizije nadolaska vode i potopa, a osobito figure barki, čunova, čamaca i brodova, kao nagoveštajni znakovi rešavanja sudbine humanog principa, neke od onih simboličkih formi preko kojih se može uočiti kako sebe iskazuje, specifikuje i razume poetika ove knjige i poetika srpske modernističke proze. U knjizi Crnjanskog problematizuje se „san o obali na koju se može pristati posle potopa” (Sloterdijk 2015: 249), pa preobražaj kopna u prostor plimne pretnje, sveta u okeansku pustoš, naša pitanja o principu barke, inherentnom romanu, pozicionira i u mišlјenje o ontologiji fikcionog grada.
AB  - One of the most known stories in "The Old Testament" is the story of the flood. That story represents the culture of the Jewish memory but is also present in traditions of other ancient nations. The narrative about the flood and Noah's ark has moral implications and philosophical, theological, and ethno-technical conclusions. After the flood, the ancient Jews were experiencing nature as a hostile phenomenon. Their way of understanding nature is different in relation to other nations. Their understanding of nature is the end of a matristic illusion about creation, and it assumes that humans are ontologically opposed to an unreliable, problematic nature. Noah built the ark as a reaction to losing ground. Just that action and that object make up the first moment of constructivism, technological consciousness, and the maturity of human beings. The ark is a principle of the complex history of Israel. It does not constitute only the material structure, but is also an autopoietic vessel of "The Old Testament": it is a symbolic form of revelations, alliances, travels, traumas, hopes, and salvations. "The Old Testament" is the story about the dangerous travels of one, chosen nation. To be Jewish meant suffering under empires, manoeuvring among empires, or seeking protection from empires, but never being able to build your own, equally powerful empire (Sloterdijk 2015: 242-243). In the "Novel about London" written by Miloš Crnjanski, I see the story about the Jewish complex of modern history. The wanderings of strangers, their shipwreck fates, the visions of the river Thames, the ocean and the flood above the city, and in particular the figures of arks, barges, boats, and ships - are some of the elements of the Jewish semiotics and ontology in literary fiction.
PB  - Kragujevac : Filološko-umetnički fakultet
T2  - Srpski jezik, književnost, umetnost: zbornik radova sa XV međunarodnog naučnog skupa održanog na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu (30-31. X 2020). Knj. 2/2, Jevreji. Filološko-umetnički fakultet
T1  - Barka i autopoetika: simboličke forme vode, plovila i putovanјa u "Starom zavetu" i u "Romanu o Londonu" Miloša Crnјanskog
T1  - Boat and autopoetics: the symbolic forms of water, vessels, and travel in the "Old testament"and in Miloš Crnjanski's "Novel about London"
SP  - 9
EP  - 27
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2117
ER  - 
@inbook{
author = "Nikolić, Časlav V.",
year = "2021",
abstract = "Uz moralne implikacije, aktivne u pamćenju drugih drevnih naroda, priča o potopu tek u kulturi Jevreja dobija prirodnofilozofske, teološke i etnotehničke zaklјučke, jer njihovo razumevanje prirode, po Peteru Sloterdijku, okončava matrističku iluziju tvorevine i utvrđuje da je čovek ontološki naspraman nepouzdanoj, problematičnoj prirodi. Nojevo građenje barke, kao reakcija na gubitak tla, zasniva istoriju konstruktivizma, tehnološke svesti i zrelosti humanih bića. Prepoznata kao princip kompleksne istorije Izrailјa, barka nije samo „materijalna struktura” nego je i autopoetičko plovilo "Starog zaveta" - simbolička forma objava, saveza, putovanja, trauma, nade, spasenja. U velikoj priči „o opasnim pustolovinama izabranog naroda”, Avramova i Mojsijeva barka istorijski potenciraju i dramatizuju vrednost prve barke, jer posle potopa „biti Jevrejin značilo je trpeti pod imperijama, lavirati između imperija ili tražiti od imperija zaštitu, a nikad ne moći, niti poželeti, da sam izgradiš sopstveno, jednako moćno carstvo” (Sloterdijk 2015: 242-243). Ako istoriju sveta sagledamo kao izveštaj o putovanju barke, onda su i naracija o lutanju naroda i brodolomnim sudbinama mnogih pojedinaca u "Romanu o Londonu" Miloša Crnjanskog, vizije nadolaska vode i potopa, a osobito figure barki, čunova, čamaca i brodova, kao nagoveštajni znakovi rešavanja sudbine humanog principa, neke od onih simboličkih formi preko kojih se može uočiti kako sebe iskazuje, specifikuje i razume poetika ove knjige i poetika srpske modernističke proze. U knjizi Crnjanskog problematizuje se „san o obali na koju se može pristati posle potopa” (Sloterdijk 2015: 249), pa preobražaj kopna u prostor plimne pretnje, sveta u okeansku pustoš, naša pitanja o principu barke, inherentnom romanu, pozicionira i u mišlјenje o ontologiji fikcionog grada., One of the most known stories in "The Old Testament" is the story of the flood. That story represents the culture of the Jewish memory but is also present in traditions of other ancient nations. The narrative about the flood and Noah's ark has moral implications and philosophical, theological, and ethno-technical conclusions. After the flood, the ancient Jews were experiencing nature as a hostile phenomenon. Their way of understanding nature is different in relation to other nations. Their understanding of nature is the end of a matristic illusion about creation, and it assumes that humans are ontologically opposed to an unreliable, problematic nature. Noah built the ark as a reaction to losing ground. Just that action and that object make up the first moment of constructivism, technological consciousness, and the maturity of human beings. The ark is a principle of the complex history of Israel. It does not constitute only the material structure, but is also an autopoietic vessel of "The Old Testament": it is a symbolic form of revelations, alliances, travels, traumas, hopes, and salvations. "The Old Testament" is the story about the dangerous travels of one, chosen nation. To be Jewish meant suffering under empires, manoeuvring among empires, or seeking protection from empires, but never being able to build your own, equally powerful empire (Sloterdijk 2015: 242-243). In the "Novel about London" written by Miloš Crnjanski, I see the story about the Jewish complex of modern history. The wanderings of strangers, their shipwreck fates, the visions of the river Thames, the ocean and the flood above the city, and in particular the figures of arks, barges, boats, and ships - are some of the elements of the Jewish semiotics and ontology in literary fiction.",
publisher = "Kragujevac : Filološko-umetnički fakultet",
journal = "Srpski jezik, književnost, umetnost: zbornik radova sa XV međunarodnog naučnog skupa održanog na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu (30-31. X 2020). Knj. 2/2, Jevreji. Filološko-umetnički fakultet",
booktitle = "Barka i autopoetika: simboličke forme vode, plovila i putovanјa u "Starom zavetu" i u "Romanu o Londonu" Miloša Crnјanskog, Boat and autopoetics: the symbolic forms of water, vessels, and travel in the "Old testament"and in Miloš Crnjanski's "Novel about London"",
pages = "9-27",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2117"
}
Nikolić, Č. V.. (2021). Barka i autopoetika: simboličke forme vode, plovila i putovanјa u "Starom zavetu" i u "Romanu o Londonu" Miloša Crnјanskog. in Srpski jezik, književnost, umetnost: zbornik radova sa XV međunarodnog naučnog skupa održanog na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu (30-31. X 2020). Knj. 2/2, Jevreji. Filološko-umetnički fakultet
Kragujevac : Filološko-umetnički fakultet., 9-27.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2117
Nikolić ČV. Barka i autopoetika: simboličke forme vode, plovila i putovanјa u "Starom zavetu" i u "Romanu o Londonu" Miloša Crnјanskog. in Srpski jezik, književnost, umetnost: zbornik radova sa XV međunarodnog naučnog skupa održanog na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu (30-31. X 2020). Knj. 2/2, Jevreji. Filološko-umetnički fakultet. 2021;:9-27.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2117 .
Nikolić, Časlav V., "Barka i autopoetika: simboličke forme vode, plovila i putovanјa u "Starom zavetu" i u "Romanu o Londonu" Miloša Crnјanskog" in Srpski jezik, književnost, umetnost: zbornik radova sa XV međunarodnog naučnog skupa održanog na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu (30-31. X 2020). Knj. 2/2, Jevreji. Filološko-umetnički fakultet (2021):9-27,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2117 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About JDB | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceTopicsAuthorsTitlesKeywordsThis topicAuthorsTitlesKeywords

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About JDB | Send Feedback

OpenAIRERCUB