Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva

Abstract

Zaključna razmatranja: U prethodnom delu rada pokušali smo da se suočimo sa problemom veze ravnodušnosti i akcije (delanja) koja se javlja u svedočanstvima logoraša, ali i u narativu visokih SS oficira. Problem se pojavljuje ukoliko zastupamo enaktivističku prirodu emocija i tezu da je naše uobičajeno delovanje povezano sa emotivnim zalozima. Na radikalnim primerima (pacijenta Eliota i kliničke depresija) pokazano je na koji način odsustvo emocija stvara disfunkciju delatne sposobnosti. Nasuprot tome, narativi i preživelih žrtava Holokausta i visokih SS oficira prikazuju ravnodušnost kao povezanu, ili čak usmerenu na delanje. Umesto da ovaj slučaj posmatramo kao stanje stvari koje bi služilo kao kontraargument pretpostavci da su emocije nužne za delovanje, pokušali smo da ponudimo drugačiju interpretaciju, prema kojoj u ovim slučajevima ravnodušnost možemo shvatiti ne kao naprosto odsustvo osećaja ili emocija, već kao snažan afekt koji ukida emotivno ustrojstvo. Svakako, ovo se i dalje može razumeti kao skica za jednu moguću interpretaciju, koja bi se mogla detaljnije ispitati. Objašnjenje koje smo dali pomaže nam i da se na prihvatljiviji način suočimo sa problemom koji je naveden u pretpostavkama ovog rada. Naime, čini se da se sa samom postavkom teme ovog rada gotovo izjednačava stanje visokih SS oficira sa stanjem žrtava Holokausta, kao stanjem ravnodušnosti povezane sa delanjem, što je iz očevidnih razloga neprihvatljivo. Iako su u ovoj jednoj osobini ta stanja povezana, rezultati do kojih smo u radu došli pomažu nam da na relativno jasan način označimo da su ona zapravo - potpuno različita. Ukoliko ravnodušnost možemo shvatiti u ovim slučajevima kao afekat koji ukida emotivno ustrojstvo, onda se ova stanja sasvim jasno razlikuju prema afektima o kojima se radi - a koji su nesumnjivo različiti u slučaju žrtava (kada se radi o traumatskom iskustvu i reakciji na strahote koje su podnosili) i u slučaju SS administracije (bilo da se radi o afektu sličnom onom proizvedenom Ajkeovim disciplinovanjem, ili o posvećenost nacističkoj ideologiji, itd.), kako prema svom kvalitetu, tako i prema svojim uzrocima.