Iz moje "Crne bilježnice". Sjećanja iz partizanskih bolnica na dalmatinskim otocima

Abstract

Crna bilježnica zaista postoji. To je autorkin ratni dnevnik. Korice su joj jednostavne i crne. To je školska bilježnica s crtama, nešto podebela. No jeseni i zime 1943. godine bila je od neprocjenjive vrijednosti. U ono doba na dalmatinskim otocima, kamo su se s vojnim bolnicama postepeno povlačili posle bijega iz Splita i nakon "mobilizacije" na Mosoru, nije bilo uopće moguće kupiti bilo što u dućanima. Robe je nestalo, posljednje zalihe su se postepeno istrošile. Otoci, odsječeni, od zaleđa i svijeta, a i od talijanske obale Jadrana, odakle je za vrijeme okupacije Dalmacije roba stizala brodovima, pretvorili su se nakon kapitulacije Italije u prave Robinzonske otoke.

The black notebook really does exist. It's the author's war diary. Her covers are simple and black. It's a school notebook with lines. But in the fall and winter of 1943, this notebook was invaluable. At that time, in the Dalmatian islands, where they gradually withdrew from military hospitals after fleeing from Split and after the "mobilization" on Mosor, it was not possible to buy anything at all. The goods were gone, the last supplies gradually running out. The islands, cut off from the hinterland and the world, and also from the Italian coast of the Adriatic Sea, from which during the occupation of Dalmatia the goods arrived by ships, after the capitulation of Italy this islands turned to into the real Robinson Islands.